Na ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi. Oni koji zapravo čitaju upute za korištenje „od korica do korica“ živcirajući sve ljude oko sebe tom potrebom i oni kojima ta malena knjižica predstavlja uzaludno trošenje boje i papira koje, osim što dokazuje da smo nesposobni sami logički zaključiti kako bi nešto trebalo biti, još i troši ogromne količine dragocjenog vremena.

Željeli mi to priznati ili ne, i najuporniji i najtvrdoglaviji se povremeno moraju pomiriti s činjenicom da oni koji su proizveli to nešto što smo kupili možda ipak o tome znaju mrviiiicu više od nas samih i da ponekad (ali stvarno rijetko, samo ako smo baš jako zaglavili) posegnemo za tim „uzaludno potrošenim papirom“. 😛

I sve je to super dok su upute tamo negdje na dnu kutije ili u nekoj ladici, samo čekaju da zapnemo. Ali što ako ih nismo nikad ni dobili?

Dok smo bili klinci mislili smo da će nas roditelji pripremiti za život, škola za posao, filmovi za ljubav….kad ono ništa od toga. Kud god pogledamo kaos. Dani su prekratki, posao je prenaporan, prijatelji su predaleko…(nećemo dalje, nije cilj da padnete u depresiju prije nego pročitate tekst do kraja).

I tako, nakon što smo shvatili da nitko nije napisao upute za dizanje nakon padova, zaustavljanje vremena, istovremeno pojavljivanje na dva različita mjesta borimo se sa svojim problemima kako god znamo i umijemo. Ali što kad počnemo popuštati pod pritiskom?

Odgovor je zapravo toliko jednostavan, pred nosom nam je – a uopće ga ne vidimo.
Razmislite malo…jeste li sami naučili hodati ili vas je netko držao za ruku? Jeste se sami ustali kada ste pali sa bicikla? Jeste li sami uspjeli riješiti svu onu zadaću? Jeste li sami popravili igračku? Možda sad zvuči smiješno ali to su nam svima nekad bile vrlo stresne i potpuno „bezizlazne“ situacije. 😛

Stalno zaboravljamo, ili ne želimo priznati (kao i s onim uputama za korištenje), da to što više nismo djeca ne znači da sve moramo sami. Koliko god jaki bili, neke prepreke ne možemo preći sami, i uvijek je važno imati nekoga na koga ćemo se osloniti i tko će nam pomoći održavati ravnotežu.

U trenucima kad je svega previše zapravo je dovoljno spoznati da su stvari izmakle kontroli jer jedina tajna uspješnog održavanja ravnoteže je biti svjestan da smo istu izgubili.

Ako ste zaboravili u koju ste ladicu stavili upute za život, mi vam možemo pomoći da ih pronađete. Ako ni to ne uspije, napisat ćemo nove zajedno ovdje.