Podijeljena su mišljenja, stavovi i ukusi oko teme o kojoj je ovdje riječ. Ne čudi nas to, ali uistinu je zanimljivo čuti i vidjeti na kakve sve ideje dođu pojedinci i koliko su nam zapravo stajališta različita.

DISKUSIJA o smislu:
TVRDNJA No1:
Tetovaža mora imati smisla.
TVRDNJA No2:
Tetovaža je samo ukras na tijelu, kao i piercing, i može biti bilo kakva, ono što se u tom trenutku sviđa pojedincu.

Diskusija o boji:
Razlikuju se ukusi o bojama tetovaže…crna pa sjenčana, višebojna, bezbojna. Jedni tvrde da je samo crna dosadna, drugi da je šarena neukusna, treći da je bezbojna trenutni hit, ali da se to niti ne zove tetovažom.

Diskusija o mjestu:
Ne biste vjerovali, ali ljudi čak i o ovome raspravljaju.
TVRDNJA No1:
Tetovažu treba staviti negdje gdje je ne možeš vidjeti svaki dan, da ti ne dosadi.
TVRDNJA No2:
Tetoviraš se samo zbog sebe i nije važno da je drugi vide nego da je vidiš ti.

Bezbroj je tu mišljenja…je li to zdravo? Može li se prestati nakon jedne? Što kad ostarimo i koža se opusti? Gdje je granica ukusa? Je li to vrsta opsesije…No činjenica je da tetovaže već godinama, u ovom ili onom obliku imaju konstantno nove klijente, sve maštovitije ideje i sve preciznije tehnike za rad. Netko tetovira imena članova obitelji, neki to rade na glagoljici, neki na slovima drugih kultura. Neki tetoviraju određene simbole koji na prvu nisu jasni sveukupnom mnoštvu, oni drugi tetoviraju životinje ili nepravilne linije samo kao znak ukrasa.

U Hrvatskoj postoje određene profesije gdje nije poželjno biti tetoviran, a postoje i profesije gdje se ne uklapate ukoliko nemate bar neku crtkariju na tijelu (uglavnom se radi o profesionalnim sportašima). Ukusi su različiti i od davno je poznato da se o njima ne raspravlja. Što se nas tiče, neka svatko sa svojim tijelom radi što god želi.

Ono što nas je iznenadilo je da ljudi još uvijek imaju predrasude prema tetoviranim osobama.
Bile ovakve ili onakve – predrasude su samo naš problem, stoga je potrebno raditi na sebi.